Brak jazavčar

Dating > Brak jazavčar

Click here: ※ Brak jazavčar ※ ♥ Brak jazavčar

Posto se radi o planini, pas koji se ne javlja za vreme utrage moze da nadje svinju iza brda i oblajava je a da ga niko od lovaca ne cuje, divljac se pokrece i ide dalje, tako je pas izgubljen za taj dan... Danas je ova rasa i dalje retka van svoje rodne zemlje, ali kako pokazuju istraživanja, ova se rasa sve više širi po celom svetu. No, kao što smo već napisali, nije isključen i lov na zeca, lisicu, šakala ili pak nekog drugog manjeg predatora. Uši Visoko usađene bez nabora, široke i glatke, viseće, srednje dužine dosežu do očnjaka dobro zaobljene pri vrhovima.

Svojeglav je i agresivan u lovu, a inače je prijazan, srdačan i pitom. Drugi pak smatraju da je brak jazavičar jedna od boljih vrsta lovačkih pasa. Nos je crn, ravan nosni hrbat. Možda je istina negdje u sredini — Jazo je zapravo gonič koji spada u terijere? Trenutno imam tri psa, kuju i dva muzijaka. Poslednji odstrel koji sam imao odigrao se tako da su d.

Pas je pronadjen 40 km. Dlaka sa unutrašnje strane repa je četkasta, a nosi ga blago povijenog prema dolje. Matični pasminski Klub i danas veoma uspješno djeluje u Austriji, a njegovo je sjedište u Matreiu u Istočnom Tirolu.

Jazavčar - standardni, patuljasti, kunićar - Upravo je zbog toga osobito cijenjen u nizinskim lovištima naseljenom krupnom divljači, gdje uporaba dugonogih goniča zaista nije moguća.

Grupa 6 - Goniči i srodne pasmine Sekcija 2 - Krvosljednici S radnim ispitom Matična zemlja: Njemačka. Podrijetlo: Poznat već krajem osamnaestog stoljeća službeno je priznat 1896. Opis: Visina je 34 do 42cm; lubanja mu je lagano izbočena; zubalo škarasto s vrlo snažnim očnjacima; tankih usnica; oči smeđe svjetlije ili tamnije u skladu s bojom dlake ; uši široke, plosnate, ovješene; leđa čvrsta i duga; prsni koš okrugao s naglašenom prsnom kosti; noge snažne i mišićave; rep ovješen, lagano zavrnut; dlaka je kratka, gusta, priljubljena. Boja: crna s paležom, smeđa sa svjetlijim prugama, jelenje-crvena, rđavo-crvena, žućkasto-crvena, bijela s crvenkastim mrljicama u svim nijansama je tipična za pasminu vestfalskog brak - jazavčara. Narav: Tvrdoglav, u lovu borben. Namjena: Prikladan za lov na zeca, jelena, srnu, vuka, divlju svinju; služi i za aportiranja pernate divljači. Dobro radi po teškim terenima, okretan je i neumoran u planini. Goni polagano pa se preporučuje u područjima, naseljenim visokom divljači. Odličan je i na krvnom tragu. Alpski brak jazavčar :: Alpenlandische dachsbracke Alpski brak jazavčar vrlo je aktivan, srednje velik i snažan pas s jakim kostima i dobro razvijenim mišićima. Na glavi nema bora, gubica je jaka, uši su priležeće i na krajevima zaokružene. Mišićav vrat je u skladu s jako razvijenim tijelom. Noge su mišićave i ravne, šape čvrste i skupljene. Rep je srednje dug s nešto kraćom dlakom. Dlaka je čvrsta, tvrda i debela iako ne glatka s dobrom poddlakom. Idealna je tamno crvena jelenja boja ili crna sa smeđim pjegama. Bijela boja nije dozvoljena. Visina - 38 cm, težina - 15 kg. To je stara pasmina koju koriste za lov u predjelima njemačkih i austrijskih Alpa, te u bavarskim šumama. Pasminu su priznali 1896. Alpskog brak jazavčara koriste kao krvosljednika za lov na zečeve i lisice. Pouzdan je tragač, traga štekćući. Lovac ga čitavo vrijeme čuje i zato se može dobro postaviti. U kući je miran i prijazan s porodičnim članovima i djecom. Oprezan je i često ga vidimo na slikama kako čuva lovčev ranac, ili ulovljenu divljač. Može biti dobar pas za obranu. Kod uzgoja vrijede strogi propisi, posebno kod izbora pasa za oplodnju. Važne osobine su radna sposobnost i izgled. Potražnja za tim odličnim psima još prije koju godinu bila je veća od ponude. Svojeglav je i agresivan u lovu, a inače je prijazan, srdačan i pitom. Brz je, neumoran i siguran.